Zauzeti stav
(Napomena: Ovaj post namjerno pišem prije nego što sam temu skroz isprocesirala, da bih u njemu održala energiju koju želim da vam prenesem. U širini utjelovljenog mira i svrhe držim pulsirajuću sirovu ljutnju - svoju koja je živa i kolektivnu koja je potisnuta i sa kojom sam se povezala danas kroz nekoliko razgovora sa poduzetnicama koje ne mogu da ukorače u svoj autentični biznis.)
Znala sam da je izazovno biti poduzetnica u BiH. Godinama sam slušala o tome od drugih, posmatrala mnoge, nekoliko godina i podržavala žene koje se otisnu u tu avanturu.
Ali tek kada sam i sama odlučila otvoriti firmu prošle godine, počela sam učiti šta to znači u mom iskustvu života.
Kao coach, imam tu tzv. profesionalnu deformaciju - a zapravo jedan veliki dar zbog kojeg coaching i jeste moja vokacija - da svakoj situaciji pristupam sa puno refleksije.
I tako - odabir vrste firme, djelatnosti, hodanje po institucijama, otvaranje bankovnog računa, administracija i papirologija, sklapanje ugovora sa osobama koje se bave pomoćnim djelatnostima bez kojih jedan pravni entitet ne može funkcionisati, uređivanje prostora - sve to su bile moje prilike za osvještavanje vrijednosti, pristupa poslu i životu, načina komunikacije. Jako puno sam naučila i učim o tome ko sam ja, ko su drugi, i koje jesu a koje definitivno nisu naše dodirne tačke.
Puno se ima još za napisati na ovu temu. Prosto je neiscrpna. I kanim često i puno u narednom periodu pisati upravo o biznisu, autentičnom biznisu, generalno i posebno ovdje kod nas, u BiH, u Sarajevu.
Ono što bih danas htjela da iskažem je ovo:
U BiH je teško biti poduzetnik/ca samo onima koji ne drže čvrst stav oko svojih vrijednosti.
Hrabra izjava, za koju već vidim da će izazvati razne ego reakcije. Taman. Namjerno je tako pišem, jer i želim da vas ubodem posred ega.
Sve ono što vas smeta u ovoj državi uzrokovano je raskolom između vrijednosti koje vaše biće vrišti da su važne i okruženja u kojem te vrijednosti nisu poštovane.
Taj dio ste navodno već znali. Kognitivno.
Možda niste dovoljno jasno sami sebi osvijestili, imenovali, poredali po prioritetima koje su to tačno vaše vrijednosti (ili jeste?) - ali u najmanju ruku ih ipak otprilike naslućujete.
Ako vam je biznis u ovoj državi i u ovom vremenu težak, slijepa tačka koju ne vidite je ovo: vi ste odgovorni da li i kako živite svoje vrijednosti.
Kakvo god da je okruženje, kakva god da su vremena, to nije izgovor.
Da li je stav koji zauzimate, iz trenutka u trenutak, utjelovljeni odraz vaših vrijednosti?
To je jedino pitanje koje sebi trebate postaviti. Odgovorite iskreno. Suočite se sa sobom.
Nažalost, u velikom broju situacija, većina nas ne zauzima autentični stav.
Ne zauzimamo ga na malim stvarima, pa imamo velike stvari u kojima ga i ne možemo zauzeti. Pa kako bismo i mogli?
Evo nekoliko primjera iz poduzetničkog svijeta (a iste možete vidjeti bukvalno, ali bukvalno gdje god se okrenete - kada počnete posmatrati stanje i interakcije oko sebe sa fokusom na ovo pitanje, vidjet ćete da je to rak rana našeg društva):
Očekujemo da nam smanje poreze, a ne plaćamo ih nikako i gledamo kako da ih izbjegnemo.
Institucije posmatramo kao Gestapo a ne kao naše zastupnike koji služe da nam olakšaju rad, i koje mi plaćamo (ups, možda i ne plaćamo pa se zato i bojimo i samog pomena bilo koje od njih?)
Imamo kompleks autoriteta, koji je nasljedstvo socijalizma i transgeneracijskih trauma - bukvalno se tresemo pred nekim najobičnijim činovnikom ili šalterušom. Čemu to, ako znamo da radimo ispravno i ako poznajemo svoje poslovanje?
Radimo traljavo, površno, u žurbi. Potpisujemo papire bez da ih čitamo, a kamoli da razumijemo šta u njima piše. Odričemo se svojih prava na svakom koraku. Preuzimamo odgovornosti bez razmišljanja o posljedicama. Dogovaramo se bez da nas interesuje kako ćemo ispoštovati dogovor - potpuno neozbiljno poslujemo. Gledamo samo da nam stvari ispadnu iz ruku - i to ne nužno jer smo po prirodi takvi ili su nam loše namjere, nego jer nismo posvećeni onome što radimo i kako radimo.
Ne zauzimamo stav.
Dalje, toliko se bojimo siromaštva, da su nam skoro svi poslovni potezi iz straha. Kako da očekujemo ikakav priliv, a kamoli bereket kada kreiramo iz grča?
Pa ni ručak se ne može skuhati iz takve energije, a kamoli ozbiljan posao!
Ne zauzimamo stav.
Kada plaćamo bilo šta, radimo to sa toliko muke, kao da nam neko otima iz usta. Šta time prenosimo osobi kojoj novac dajemo? Osobi koja je svojim radom i trudom taj novac zaradila?
A ako nije, zašto ne komuniciramo svoje granice, potrebe, zahtjeve? Nezadovoljno pričamo jedni drugima iza leđa, ogovaramo, ali ne činimo mnogo da popravimo ni svoj vlastiti a ni biznise drugih.
Jer skoro da se ne povezujemo. Kao da nafaka može nestati.
(I dalje sam u potpunom šoku da su ljudi u šoku što ja plaćam stvari unaprijed ili odmah i očekujem da se tako i meni plaća.)
Ne zauzimamo stav.
Slobodno nastavite niz svojim primjerima. Kako rekoh, bezbroj ih je. I obično ih i nabrajamo, umjesto da nabrajamo blagodati.
Mučno mi je i dok pišem o ovome, kako je to jedna ljepljiva, odvratna energija.
I onda u to dođe neko željan da napravi nešto lijepo, kvalitetno, novo, korisno. I mi ga/je poklopimo i potopimo. Svojom prljavštinom, neuspjesima, umorom, strahovima, ljutnjom, ljubomorom i koječime.
E tu i tad zauzimamo stav, samo - kakav!?
Sjetite se svega ovoga kada idući put čujete "To se ne može." ili "Nemoguće je." ili "Ne radi se to tako." ili "Šta to ti hoćeš? Jesi li normalan/na?"
Primjetite i sebe kada izgovarate neku od varijacija ovih rečenica.
Povežite se sa svojim tijelom. Uđite u njega. Je li opušteno? Kako vam kuca srce? Smireno!?
Možete li odatle vidjeti ijednu lijepu stvar? Možete li doprijeti do ikakve mogućnosti za sebe ili svijet oko sebe?
Onoliko često koliko to izgovarate, mislite, onoliko često koliko vam je tijelo zgrčeno, onoliko često koliko pijete Lexiliume i morate zapaliti cigaru, i onoliko koliko imate zdravstvenih problema bilo koje vrste - toliko ste daleko od svojih vrijednosti.
I toliko nepravde činite i sebi i svima oko sebe.
Jer vam još nije dosta patnje. Da biste odlučili zauzeti pravi stav. Skinuti okove i započeti svoj naredni korak autentično.
Jedan. Mali. Najmanji.
Džinovski!
Jer tako sve počinje.
Jednim dahom. Jednom odlukom da ćemo od sada živjeti drugačije, iskreno, ono pravo. Istinu. Vrijednost.
I prvim, jednim korakom. Koji će se sam prostrti iste sekunde kada tu odluku donesemo.
Pa šta birate, sad?
Praksa za vježbanje zauzimanja stava
Napravite sada ovo:
Stanite na svoje noge, osjetite tlo pod nogama, opustite ruke niz tijelo, ispravite leđa, pogledajte ravno ispred sebe i duboko udahnite posred svoga bića.
Osvijestite duboko:
Ja sam stvoren/a da budem namjesnik/ca na Zemlji, da činim dobro drugima, društvu i planeti. I čitavi svjetovi postoje da meni služe u toj svrsi.
I postavite si onda ovo pitanje:
Koji korak želim napraviti iz ovog mjesta, iz ovog/ove sebe - sada, ovog trena?
Koristite ovu vježbu kada god primjetite da savijate leđa, osjećate pritisak, umor ili bilo kakvu bol i nelagodu, kada god vam fali ideja ili kada se uhvatite da vjerujete svojoj ili tuđoj sputavajućoj rečenici iz gore opisanog spektra.
Becoming The Wave
Keep surrendering
Until you become the wave
Its power is not here to drown you
It's here to free you
From you
It's here to wash away
Only what's not there anyway
And maybe never was
It's here to crush
Only your distorted glasses
And the armor you no longer need
// 04.10.2020.
Ako želite da osvijestite, oživite i oslobodite u sebi svoje stvarne vrijednosti, svoju snagu, neograničeni kapacitet i mudrost, izdržljivost, snalažljivost, spretnost, kreativnost, mnoštvo autentičnih kvaliteta i sposobnosti koje su itekako dio vašeg bića ali su toliko sputane da (kao da) imate autoimunu reakciju i usmjeravate ih protiv sebe i svijeta oko sebe umjesto za kreiranje dobra;
ako ste spremni da se suočite sa svojim egom koji će se opirati tome sa svih svojih sedamsto glava i želite u tome podršku nekoga ko je prošao taj put i može da se uhvati u koštac sa svakom vašom reakcijom i da vam pomogne raspetljati lične i kolektivne sabotaže na putu;
ako želite da napokon zauzmete i naučite držati i održavati svoj autentični stav, kroz sve situacije, javite mi se za individualni coaching program.
Uživam da radim ovaj posao, jer podržavajući vas podržavam i sebe - što nas je više autentičnih, okruženje se mijenja u korist pravih vrijednosti i doprinosimo tome da će u jednom momentu doći do tačke preloma u promjenu.
Na nama je!
Uz želju da ovaj post u vama probudi uspavanu svrhu i donese vam dah ogromne snage da u nju ukoračite i nastavite koračati kao oko oluje, stopite se sa valom i postanete dio nove, autentične, vibracije svijeta! Nadam se da ste se naježili. To je osjećaj koji želim izazvati u vama. I on je samo bljesak onoga kako je moguće živjeti, bivati i raditi u svijetu.
Pa šta je sve tek tu moguće?
