Novi centar
Odabrali smo autentični put. Zauzeli smo stav. Dišemo ga. Hodamo ga.
Vidimo kako se neki ljudi i situacije prosto sami udaljavaju od nas. Neki drugi, novi, poravnati sa nama novima, dolaze. Smjenjuju se u nama žalovanje i radost, opuštenost i uzbuđenje.
I baš tada se dese i neke situacije koje nas potaknu da pomislimo: “Griješim li?”, “Možda ovo ipak nije bila prava odluka, vidi koliko me košta.”
To je glavni test. :)
Hoćemo li istrajati u novom ili ćemo se vratiti na staro?
Jer, ipak, staro je poznato, možda i ugodno, utješno. Novo je nelagodno, još ga nismo iskusili, ne znamo baš šta i kako s njim, ni sa sobom. “Što je meni ovo uopšte trebalo?”
To je pravo vrijeme da se podsjetimo na svoju namjeru. To je zapravo vrijeme kada se testira iskrenost naše namjere i snaga našeg bića.
Jer djela su prema namjeri. I bit će onoliko jaka koliko je jaka naša namjera.
Ako nismo dovoljno raščistili sa sobom zašto radimo ovo što radimo, ovo je pravo vrijeme da sada to preispitamo i stanemo čvrsto na svoje noge.
Ako nam je jasno, ovo je vrijeme da se samo nasmiješimo i potvrdimo sebi da smo na dobrom putu. Koliki otpori, tolika veličina namjere.
Ovo je vrijeme da se jako dobro! brinemo o sebi. Da dobro spavamo, jedemo, njegujemo sve dijelove svoga bića, družimo se sa podržavajućim ljudima (obavezno sa onima koji podržavaju našu novu namjeru), da meditiramo i dišemo i propuštamo i otpuštamo sve emocije, misli, uvjerenja koji se podižu da se očiste jer nam više ne trebaju u ovome u što smo sada ukoračili.
U ovom periodu često se dešava, ukoliko ne poznajemo kako teče proces promjene i ljudski razvoj, da nam se odsjeku noge, izbije dah, izgubimo osjećaj sebe i posustanemo. U duhovnom smislu kolabiramo.
I taj momenat može trajati sekundu (dok se ne sjetimo da je samo test i udahnemo ponovo autentično) ili nas može vratiti u staro, ako povjerujemo nekoj od misli ili emocija ili tuđih reakcija i dozvolimo da nas usisa u priču koja nama više ne pripada, niti mi njoj.
Postoji puno resursa kojima se možemo podržavati kroz ovu fazu oslobađanja autentičnih sebe. U nastavku dijelim nekoliko koje vam mogu biti od koristi.
Udisanje namjere
Stanite na noge. Uzemljite se (idealno negdje baš na zemlji, uz neko drvo ili potok, daleko u prirodi; ali poslužit će i svako mjesto gdje možete stati, uvijek radimo sa onim što imamo tu gdje jesmo sada). Osjetite kako ste podržati zemljom ispod vas.
Povežite se sa dahom. Prisjetite se:
Zašto sada biram da živim ovako, radim baš ovu stvar, ulazim u baš ovaj odnos, interakciju, projekat, posao, da baš ovu odluku napravim baš ovako?
Koju kvalitetu bića ovim želim da oslobodim u punom potencijalu?
Koju autentičnu vrijednost želim da živim?
Osjetite kako vam se srce ispunjava toplinom dok navodite odgovore. Upijte kakav je to osjećaj.
Povežite se sa svojim centrom, u stomaku. Ako ne možete da ga osjetite, prisjetite se gdje se on nalazi fizički i svoju pažnju usmjerite na to mjesto. (Dovoljno je, radimo sa onim kakvi jesmo tu gdje smo sada.)
Osjetite kako se toplina iz srca i stabilnost iz nogu sastavljaju u centru u stomaku. Udahnite u to. Pa još jednom. I još jednom.
Deklarišite ponovo svoju namjeru sada i ovdje, iz tog mjesta u sebi, iz svoga centra.
A onda zakoračite dalje u život. Sigurni da već koračate autentično i da sve ono što ste zamislili tim koracima postaje stvarnost.
Sa željom da ove riječi u vama probude i oslobode neopisivu snagu koračanja života u svrsi, tako da vas više nikada ništa i niko ne može izbaciti iz centra vašeg bića.
Da već od sada svjedočite samo obilju i ljepoti koji čekaju one koji tako koračaju.
Svaki dan.
Svaki dah.
